Dobro dosli na  Begic.dk

Dansk Bosanski

Begic.dk

Ostale Informacije

    Brzi  Linkovi

 

 

Ramadan Mubarak

 

Hutba - Na kraju Ramazana

 


 


 

 

 

 

Post i fidja

 

BLAGODATI RAMAZANA


الْحَمْدُ لِله. نَسْتَعِينُهُ وَنَسْتَغْفِرُهُ . وَنَعُوذُ بِاللهِ مِنْ شُرُورِ أَنْفُسِنَا وَسَيِّئَاتِ أَعْمَالِنَا . مَنْ يَهْدِهِ اللهُ فَلاَ مُضِلَّ لَهُ. وَمَنْ يُضْلِلْ فَلاَ هَادِىَ لَهُ .وَأَشْهَدُ أَنْ لاَ إِلَهَ إِلاَّ اللهُ . وَأَشْهَدُ أَنَّ مُحَمَّدًا عَبْدُهُ وَرَسُولُهُ .
الحمدُ للهِ الذىِ قالَ فى كِتابِهِ الكَريمِ : يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللهَ حَقَّ تُقَاتِهِ وَلاَ تَمُوتُنَّ إِلاَّ وَأَنْتُمْ مُسْلِمُونَ . يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللهَ وَقُولُوا قَوْلاً سَدِيدًا . يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ كُتِبَ عَلَيْكُمُ الصِّيَامُ كَمَا كُتِبَ عَلَى الَّذِينَ مِنْ قَبْلِكُمْ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ. قال رسولُ اللهِ ص. : مَنْ صَامَ رَمَضَانَ إِيمَانًا وَاحْتِسَابًا غُفِرَ لَهُ مَا تَقَدَّمَ مِنْ ذَنْبِهِ . اللَّهُمَّ فَصَلِ وسَلِّمْ على سيدِنا محمدٍ وعلى آلِهِ وصَحْبِهِ الطَّيِبِينَ الأَبْرَارِ. اَلَّذيِنَ كانُوا كَمَثَلِ الْجَسَدِ الواحِدِ ، رَضِيَ اللهُ عَنْهُم وَرَضُوا عَنْهُ .
Draga braćo!
Sve blagodati mjeseca ramazana nije moguće ni naslutiti, a nekamoli dokučiti ih i pobrojati. "Da moj ummet zna koliko u Ramazanu ima dobra", rekao je Poslanik, a.s., "poželio bi da čitava godina bude ramazan!" Stoga su sve ranije muslimanske generacije ramazan dočekivale sa radošću i oduševljenjem i taj duh prenosile i na svoje potomke, sve do današnjih dana. Dužnost je i ove generacije muslimana da tako postupi, da u svojim kućama i sredinama ožive duh ramazana i da taj veličanstveni doživljaj prenesu i na svoje potomke.
Mjesec ramazan je skupocjen mjesec, i njegovi dani i noći, sati i minute imaju veću vrijednost u odnosu na one izvan njega. Tako i djela koja se počine u tim vremenima imaju veću vrijednost, pa će i nagrada za njih biti veća. Post, naime, u čovjeku ojačava one pozitivne sile koje on nosi u sebi, a suzbija one negativne. "Kad nastupi mjesec ramazan", kaže Poslanik, a.s., "tada se otvore vrata dženneta, a zatvore vrata džehennema, i sputaju se šejtani!"
Kako se otvore jedna, a zatvore druga vrata, i kako se sputaju šejtani?
Pa, džennet ima osam vrata i na svaka od tih vrata unići će oni koji su radili djela koja su primjerena tim vratima. Kada je Vjerovjesnik, a.s., jednom o tome govorio ljudima oko sebe, Ebu Bekr je upitao: "A hoće li neko, Božiji Poslaniče, unići na sva ta vrata?!" "Hoće", odgovorio mu je Poslanik, "i nadam se daćeš ti biti jedan od njih!"
Post, dakle, u čovjeku probudi one pozitivne snage koje čovjeka nagone da radi dobra djela, koja njegov duh upravljaju prema tim džennetskim vratima, koja se u mjesecu postaširom otvaraju. Jedna vrata se zovu Rejjan i na njih će ući samo postači. Oni koji budu džennetlije, a iz nekih razloga nisu postili, neće moći ući na ta vrata.
Isto je i sa zatvaranjem džehennemskih vrata, kako se to naznačava u Kur'anu:
لَهَا سَبْعَةُ أَبْوَابٍ لِّكُلِّ بَابٍ مِّنْهُمْ جُزْءٌ مَّقْسُوم
On će sedam kapija imati i kroz svaku će određen broj njih proći. (El-Hidžr, 44) Pa kada se učovjeku raspiri njegova strast, neka od napasti čiju klicu on nosi u sebi -zavist, mržnja ili bijes npr. - to ga počne nagoniti da čini određena ružna djela, koja njegov duh usmjeravaju prema Džehennemu, i vode ga prema tim vratima.
Kako šejtani bivaju sputani? "Šejtan kola po čovjeku onako kako kola i krv", kaže Poslanik, a.s., "pa mu stijesnite prolaze!" "Čime?", upitali su ga, i on je rekao: "Glađu." Jahja, a.s., je upitao šejtana: "Kada najlakše savladaš vjernika?" "Kada se najede i napije", odgovorio je on. Naime, unošenjem hrane za tijelo, unosi se i hrana za tjelesne strasti koje, uglavnom, i jesu uzročnici čovjekovih posrtaja, pa se smanjenjem tih količina postom, smanjuje i njihova snaga, dok se, s druge strane, pojačava duhovna snaga. Jer, kako tijelo ima svoju hranu, i duša ima svoju. Hrana tijela dolazi odozdo, iz zemlje, a hrana duše odozgo, sa neba. A najbolja hrana joj je ona koja je spuštena u Objavi. Najbolja hrana joj je Kur'an. Tako u ramazanu tijelo gladuje, a duša se hrani obilno - slatkom, ukusnom i zdravom hranom, što joj podaruje snagu i zdravlje. Tako je i post, kao sastavni dio te hrane, snaži i jača, čini je sposobnijom za zadaću za koju je zadužena, onako kako i fizički napor i vježba tijelo čini snažnijim i sposobnijim za djela koja su njemu primjerena. Stogačovjek, naročito dok je u stanju posta, treba da vodi računa da duši svojoj ne servira nečistu hranu, onu koju je Allah zabranio i koja duši uzrokuje bolest.
Post je, naime, naređen,čitavom čovjeku, sa svim njegovim organima.
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ كُتِبَ عَلَيْكُمُ الصِّيَامُ كَمَا كُتِبَ عَلَى الَّذِينَ مِن قَبْلِكُمْ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ .
O vi koji vjerujete, stoji u Kur'anu, naređen vam je post, onako kako je bio naređen i onima prije vas! (El-Bekara, 183.)
Tu se ne misli samo na vjernike iz Muhammedova ummeta, kažu učenjaci, već se to odnosi i na čovjeka kao pojedinca, na svu tu zajednicu organa koji ga čine.
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ O vi koji vjerujete! - obraćanje je i očima, i ušima, i rukama, i nogama, i jeziku... Sve ima sebi primjeren post: post za oči je da ne gledaju ono što je zabranjeno; post za uši je da ne slušaju ono što ne valja; posta za ruke je da ne dohvaćaju ono što nije dopušteno; post za noge je da ne idu tamo gdje ne treba; post jezika je da ne govori ništa ružno, i da ne ogovara...
Tako posti musliman i ramazan shvata iznimnom prilikom dolaska do velikog dobra.
مَنْ صَامَ رَمَضَانَ إِيمَانًا وَاحْتِسَابًا غُفِرَ لَهُ مَا تَقَدَّمَ مِنْ ذَنْبِهِ . {البخارى}
"Ko mjesec ramazan provede u postu, izvršavajući Allahovu naredbu i računajući da će za to biti nagrađen, bit će mu oprošteni svi raniji grijesi!", kaže Poslanik, a.s. Isto to rekao je i za onoga ko u ibadetu i zikru provede Lejletu-l-kadr. U mjesecu ramazanu Allah oprosti grijehe velikom broju muslimana, pa se zato Ramazan naziva još i Šehru-l-gufrân /mjesec oprosta!
S obzirom na to, musliman uz ramazan treba biti posvećen svakome dobru, proizvoditi dobro, nastojati da mu nijedno dobro ne promakne. Posebno treba pokazati pažnju prema siromašnome, jer jedan od smislova posta jeste i taj da se čovjek navede na razmišljanje o onome ko nema dovoljno za hranu, čija djeca gladuju, da se u njemu pobudi suosjećanje sa njim. "Allah nekom od vas", kaže Poslanik, a.s., "uzgaja zalogaj hljeba ili datulu, koju je dao kao sadaku, onako kako neko od vas uzgaja devče, pa to postane kao planina veliko!"
I pri dijeljenju i davanju treba biti uviđavan i čuvati dostojanstvo onih kojima se daje. Poslanik, a.s., rekao je:
إنََ اللهَ يُِحبُّ إذا عَمِلَ أَحَدُكُمْ عَمَلاً أَنْ يُتْقِنَهُ.
"Allah voli kada neko od vas nešto radi, da to uradi na najbolji način!"
Tako je, prema Tirmiziju, on jednom otišao posjetiti svoju kćerku Fatimu pa ju je zatekao kako namirisava kovanu novčanicu (dirhem). Kad ju je upitao šta to radi, ona mu je rekla da taj novčić namjerava dati kao sadaku. "Lijepo", rekao joj je on, "ali zašto ga premazuješ mirisom?" "Čula sam od tebe", rekla je ona, "da novčić, koji se dadne kao sadaka upadne u Allahovu ruku prije nego u ruku onoga kome se udjeljuje, pa želim da ovaj moj dirhem padne Allahu u ruku namirisan!"
Svako učinjeno djelo na ovome svijetu poprima određeni oblik na Ahiretu i čovjek će se s tim djelom susresti. Učenje Kur'ana će, naprimjer, poprimiti oblik lijepog ljudskog stvorenja s kojim će se čovjek tamo družiti. Zato je posebno lijepo što više uz ramazan učiti Kur'an, ponavljati one riječi koje je izgovorilo Uzvišeno Biće, i unositi se u taj sadržaj, nastojati ga upiti u se, kako bi nas on prožeo.
Ne treba propustiti da isteknu ramazanski dani a da se Allahu ne uputi dova. Poslanik, a.s., uz ramazan je mnogo više zikr činio, više vremena provodio u ibadetu i noćnom bdijenju, više dijelio sadaku, ali je češće i dove učio. Dovu osobito treba učiti pri iftaru i pri sehuru, jer su to posebni trenuci prijema dove. Lijepo je dovu završiti donošenjem salavata na Poslanika.
Ramazan je život ispunjen duhom, obogaćen dubokim smislovima, i musliman treba da uzme što više učešća u njemu.
Mr. Mustafa Prljača

 

 

Blagodati ramazana i koristi posta
Hvala Uzvišenom Allahu na blagodatima mjeseca ramazana i Kur'ana. Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika Muhameda a.s., na njegovu porodicu, ashabe i sljedbenike.
Poštovani džema'ate, draga braćo i sestre u islamu!
Prođe još jedna godina... Sinoć sa zalaskom sunca nastupio je mubarek ramazan u 1430. hidžretskoj, odnosno 2009. godini po miladu. Sinoć sa zalaskom sunca, otvorismo vrata naših srca, domova i džamija i s uzdahom srece i zadovoljstva da docekujemo jos jedan ramazan u našem zivotu i našem džematu, kažemo: ehlen we sehlen ja mubarek ramadan - dobro došao ja mubarek ramazan.
Danas je prvi dan posta, sehura i iftara. Danas je prva hutba u ovom ramazanu koju posvecujemo upravo ramazanu i postu u njemu.
U suri El-Bekare 183 i 185. ajetu Allah dz.s. kaze: „O vjernici, propisan vam je post kao sto je bio propisan i onima prije vas, da biste bili bogobojazni" (El-Bekare,183) „....Ko od vas bude prisutan kod kuce tog mjeseca, neka ga posti..." (El-Bekare,185)
Muhammed a.s., veli: "Islam se temelji na pet stvari: Sehadetu - svjedocenju da nema drugog boga osim Allaha dz.s., klanjanju propisanih namaza, davanju zekata, postu mjeseca ramazana i hadzdzdu."
Post je potvrden i idzma'om - konsezusom islamskog ummeta. Svi islamski ucenjaci i svi muslimani slazu se da je to jedan od ruknova islama - stubova, cijim se nijekanjem izlazi iz islama i postaje murtedom, renegatom i otpadnikom od vjere.
Post je propisan kao stroga obaveza 2. ša'bana druge godine po Hidzri. Mjesec ramazan se racuna po lunarskom kalendaru. Broji se da je poceo videnjem mladaka i svjedocenju makar jednog covjeka.
Post je uzdrzavanje (imsak) od svega sto ga kvari (npr. jelo, pice, pusenje, spolno opcenje i sl.) u vremenu od zore do zalaska Sunca.
Za Poslanika, Muhammeda a.s., ramazan je bio vrijeme najvećih doživljaja, u njemu je imao svakodnevne susrete sa Melekom Džibrilom sa kojim je učio Kur'an, još više je vremena provodio u ibadetu a posebno u njegovoj zadnjoj desetini. Izmedju ostalog, bio je toliko darežljiv da je to ličilo na raskošni vjetar koji nosi cvjetni prah. Pred sami dolazak ovoga mjeseca molio je ovom dovom: „Allahu, blagoslovi nas u redžebu i ša'banu i podari nam doček ramazana!"
A kad bi već nastupio ramazan govorio bi ashabima: „Došao vam je ramazan, mjesec bereketa. Allah vas pokriva svojom milošću a briše vam grijehe, i prima vam dovu, i gleda vaše natjecanje u dobru, i ponosi se sa vama pred Svojim melekima. Pa pokazujte Allahu od sebe ono što najbolje imate, jer nesretan je onaj koji bude u ramazanu ostao bez milosti Uzvišenog Allaha."
Poslanik Muhammed, a.s., je bodrio muslimane da razdragani i srećni dočekuju ramazan, čestitao bi im ramazan i dobro koje podaruje Allah s njim, isticao im važnost natjecanja u vršenju svih vrsta pobožnosti u njemu kako bi cijeli ovaj mubarek mjesec proveli u atmosferi najdublje bogobojaznosti.
Selman El-Farisi, r.a., veliki ashab, prenio je hutbu Allahovog Poslanika, a.s., koji je on održao uoči ramazana, zadnji dan ša'bana: "O ljudi! Stigao vam je veliki blagoslovljeni mjesec u kome ima jedna noć koja je bolja od hiljadu drugih mjeseci. Postiti ovaj mjesec je obligatna dužnost (farz), a klanjati preko obaveze u toku njegovih noći je dobrovoljni ibadet. Onaj ko se Allahu približi dobrim u toku ovog mjeseca isto je kao da je izvršio farz izvan ramazana, a onaj ko izvrši farz uz ramazan isti je kao onaj koji učini sedamdeset farzova u drugom mjesecu. Ramazan je mjesec strpljivosti, a nagrada za strpljivost je Džennet. To je mjesec kad se posjećuju siromašni, bolesni i potrebni s ciljem da se s njima podijeli njihova nevolja. To je mjesec u kome se hrana, opskrba i zarada iskrenog muslimana povećava. Muslimana u njemu prati veći bereket. Onaj ko druge pozove sebi na iftar biće mu oprošteni grijesi i biće spašen od Džehennema. Njegova nagrada jednaka je nagradi osobe koja je postila bez ikakvog umanjivanja njene vlastite nagrade."
Ovako je Resul-i-ekrem opisao ramazan jer je ovo blagoslovljeni mjesec. Njegova vrijednost premašuje vrijednost drugih vremenskih perioda, a njegov bereket je neizmjeran i neopisiv. Ibadeti u njemu su vrijedniji nego u drugim mjesecima.
Potvrđeno je da je Poslanik, a.s., obveseljavao ashabe s dolaskom ramazana. Obavijestio ih je da je to mjesec u kojem se otvaraju vrata milosti i Dženneta a zatvaraju vrata Džehennema i okuju se šejtani. Rekao je Poslanik, a.s.: "Kada nastupi prva noć ramazana, okivaju se šejtani i džinni odmetnici, i zatvaraju se vrata Džehennema, tako da se nijedna više ne otvore, a otvore se vrata Dženneta, tako da se nijedna više ne zatvore, a glasnik poviče: 'O ti koji želiš dobro, pristupi! A ti koji želiš zlo, odstupi!' I Allah tada oslobađa svoje robove iz vatre i to svaku noć." (Tirmizi, Ibn Madže)
Ovo je mjesec koji je došao ljudima da im kaže: "Milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela čine" (El-E'araf, 56)
Allah, dž.š., u ovom mjesecu izliva svoju milost, posebno u prvoj desetini ramazana - rahmeta i ispunjava molbe: "A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli." (El-Bekare, 186)
Poštovani brate i cijenjena sestro,
Mi muslimani na ramazanski post gledamo sa šerijatskog aspekta - da je to Allahova naredba, ibadetska samokontrola i izgrađivanje osjećaja blizine Allaha, dž.š., i Njegovog konstantnog praćenja, što čovjeka čini odgovornim da kontroliše svoje postupke i bude koristan član zajednice. U hadisu Džibrila, a.s., na pitanje o ihsanu, Poslanik, a.s., odgovara: „Da Allaha obožavaš kao da Ga vidiš, pa iako ti Njega ne vidiš, On tebe vidi." Postač se približava sferama ihsana i doista, njega ne može niko kontrolisati osim Allaha, dž.š. Poslanik, a.s., kaže: „Kada zapostiš, neka poste uši tvoje, i oči tvoje, i tvoj jezik neka posti od laži i onog što je zabranjeno, i ne uznemiravanje! Neka se na tebi ogledaju post i smirenost. Učini da ti dan posta ne bude kao dan kada se mrsiš!"
Ebu Hurejre, r.a., prenosi Poslanikovo, a.s., kazivanje: "Uzvišeni Allah je rekao: ‘Svako čovjekovo djelo pripada njemu, osim posta; post je Moj i Ja ću za njega posebnu nagradu dati. Post je štit, pa kada neko od vas posti neka ne govori bestidne riječi i neka ne viče... Ako ga neko opsuje ili napadne, neka kaže: 'Ja postim'... Tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedov život, zadah iz usta postača je kod Allaha vredniji od mirisa miska... Postač se sreće s dvije radosti: kada iftari obraduje se, a kad umre i sretne se sa svojim Gospodarem obraduje se svom postu..." (Muslim, Ahmed, Nesai)
Uzvišeni Allah obećava posebnu nagradu postačima, pripremio je za njih i posebna vrata u Džennetu po imenu Rejjan. Poslanik, a.s. kaže: "U Džennetu su vrata Rejjan kroz koja će ući samo postači na Sudnjem dann. Reći će se: - Gdje su postači? Ustat će i samo će oni ući. Kada uđu, zatvorit će se i niko više neće ući." Nagrada slijedi i odmah nakon ramazana, prema riječima Poslanika, a.s.: "Ko isposti ramazan s imanom, iskreno tražeći i želeći Allahovo zadovoljstvo i nagradu, Allah, dž.š., će mu oprostit prijašnje grijehe." (Muttefekun alejhi) "Allah, dž.š., propisao vam je ramazanski post kao strogu obavezu, a noćno klanjanje vam je sunnet. Ko ga isposti i isklanja s imanom, iskreno tražeći i želeći Allahovo zadovoljstvo i nagradu, izaći će iz ramazana čist od grijeha kao na dan kada ga je majka rodila."
Draga braćo i sestre!
Ramazan je dragocjena prilika da zaslužimo Allahovu milost i oprost - ovo posebno više u prvoj trecini ramazana, da spoznamo put sreće i spasa. Puno je omladine, a i starijih, koji ne znaju za taj put. Pomozimo im da (pro)nadzu Pravi put - put srece i spasa, posebno sada i ovdje, posebno u ramazanu.
Ramazan je mjesec rahmeta - Allahove milosti, magfireta - Allahova oprosta i oslobađanja od džehennemske vatre. Iskoristimo zato ramazanske dane!
Cijenjena braćo i sestre!
Čestitamo vam dolazak ramazana! Želimo da ga postite sa svojom cijelom porodicom u dobrom zdravlju, zadovoljstvu i duševnom miru. Redovno dolazite u džamiju, slušajte mukabele i vazove, učite Kur'an i klanjajte nafilu. Molite Allaha ponizno i svoju vjeru ispovjedajte ponosno. Takvima će Allah biti milostiv i grijehe oprostiti.
Nadam se da će ove riječi pronaći uši koje će ih čuti i budna srca koja će ih razumjeti i prihvatiti.
Molimo Allaha dž.š., da nam na tom putu i takvim djelima bude u pomoci. Amin!
Gospodaru naš, učini nas dostojnim Svoje milosti i nadahni nas da slijedimo Tvoju uputu!

Mesdzid IZ Norrköping, 21.08.2009 g./ 01.ramazan 1430 h.g./Hatib: hdž Zekerijah-ef. Čajlaković

 


 

 

Fidja – „post” trajno bolesnih i starih iznemoglih lica (dr. Mustafa Hasani)


Ovaj naslov smo namjerno izabrali kako bi skrenuli pažnju naših čitatelja na obavezu davanja fidje za određena lica. Sam naslov ne bi mogao izdržati blagu analizu ali ako njime uspijemo skrenuti pažnju na ovaj tekst cilj je postignut. Naime, riječ je o obavezi vezanoj za post određenih kategorija lica koja se kod nas, na žalost, rijetko ili gotovo nikako, izvršava. Dok se sa druge strane mnogi odlučuju postiti, naročito u ovo vrijeme kada su ramazanski dani kratki, kao što su malodobna djeca što je sasvim opravdano sa stanovišta njihova odgoja, sticanja navike, izgradnje postojanog karaktera i osjećaja pripadnosti porodici, zajednici i Ummetu, dotle, određene kategorije zbog zdravstvene ili fizičke nemogućnosti da poste misle da su obaveze vezane za ramazanski post sa njih spale.

Tome treba pridodati i činjenicu da je vrlo malo pažnje posvećivano fidji, kako u našim vazovima tako i u pisanju o ovoj temi.  Fidja se vrlo malo i usputno tretira u radovima o postu. Usput da kažemo da je potpisniku ovih redova poznat samo jedan rad tematski posvećen fidji i kefaretu objavljen u periodici Islamske zajednice. Teme koje preovlađuju su one koje se tiču toga šta se smije a šta ne u toku posta. Na taj način, isključili smo jedan dobar dio naših džematlija ili vjernika koji iz ovog ili onog razloga nisu u mogućnosti da poste. Stalnim isticanjem  vrijednosti posta i postača zanemaruje se kategorija vjernika koji zbog objektivne fizičke spriječenosti nisu u mogućnosti da učestvuju u ovim zajedničkim radostima. Da li im se na taj način čini nepravda ili im se njihov unutrašnji žal i tuga još dodatno produbljuje? Suprotan  momenat od prethodnog jeste razumijevanje, da ako se ne može postiti, recimo, zbog staračke iznemoglosti, time spada obaveza ramazanskog posta, što je potpuno pogrešno. U tom cilju pozivaju se hodže, hadžije, bule i svakojaki „autoriteti” da nani, koja posti sav svoj život, kažu kako ne treba postiti jer je previše stara i iznemogla, a da joj se ne kaže da ako ne posti treba da dā fidju.
 
Allah, dželle šanuhu, propisao je obavezu posta postavljajući određene uvjete od kojih se najviši dio njih odnosi na fizičko stanje muslimana i muslimanke. Naime, ističe se fizičko stanje, jer je post, kako ga definišu pravnici, tjelesni ibadet. To dalje znači da je riječ o ličnoj i pojedinačnoj obavezi svakog muslimana i muslimanke, koji ispunjavaju određene uvjete, te ih, za njihova života, niko drugi umjesto njih ne može zamijeniti. Dok se, recimo, davalac zekata ne uvjetuje da lično da zekat iz svoje  imovine nego to umjesto njega može uraditi ovlašteno lice ili imenovano lice od nadležne vlasti koje direktno radi na prikupljanju i distribuciji zekata, ili recimo bedeluk, odnosno, zamjena za hadž, dotle kod posta tako nešto nije dozvoljeno uraditi. Musliman ili muslimanka imaju obavezu lično da poste za sebe, a ako to nisu u stanju da urade iz šerijatski opravdanih razloga predviđeni su drugi oblici nadoknade.  Dozvoljena je nadoknada posta za roditelje, ako njihovo dijete ili preciznije kazano nasljednik, zna da mu umrla majka nije uspjela za života nadoknaditi ili napostiti propuštene dane ramazanskog posta, te ovaj post ima tretman kao i druge vrste duga. Cjelovitosti radi, spomenimo mogućnost da neko dobrovoljno posti, a potom  sevabe toga posta posta dovom Allahu, dželle šanuhu, pokloni roditelju ili već kome hoće.
 
Znajući psiho-fizičke osobine čovjeka, stanja u koja ga stavlja, Stvoritelj i Gospodar, Allah, dželle šanuhu, direktno u Kur’anu navodi neke kategorije koje imaju opravdane razloge da ne poste mjesec Ramazan, jer je vjera data čovjeku ne da bi je osjećao  teretom. Niz ajeta iz sure El-Bekare kojima je Uzvišeni propisao post i nabrojao neke propise gotovo da se završava sa postulatom, principom, koji nije vezan samo za post, ali mudrost Božija jeste u tome da je u ovim ajetima spomenut kojim se ističe: „Allah želi da vam olakša, a ne da vam oteža!” Stoga pravnici na osnovu Kur’ana i Sunneta navode kategorije i lica koja imaju šerijatski opravdane razloge za prekid ramazanakog posta, odnosno da ne poste uz Ramazan.
 
Ti razlozi su sljedeći:
 1.Putovanje. Putnik ( musafir) koji u toku Ramazana mora da putuje u mjesto koje je od njegove kuće udaljeno 89 kilometara ima šerijatski opravdan razlog da ne posti. Ova kategorije lica direktno je spomenuta u Kur’anu u 184. ajetu sure El-Bekare.
 2.Bolest. Pod bolešću se misli na takvu vrstu bolesti koja ozbiljno narušava zdravlje. Ako bi post u stanju bolesti doveo postača u situaciju stvarnog pogoršanja bolesti, ozbiljnog pogoršanja zdravstvenog stanja postač je dužan da se omrsi. Pravnici ne navode taksativno koje su to vrste bolesti, jer to nije njihov posao nego doktorov. Pravnik će, ako mu se obrati vjernik sa sličnim problemom, najčešće uputiti takvog bolesnika da se obrati liječniku muslimanu, koji zna šta je post sa islamskog stanovišta i koji i sam posti. Ako bi došao u situaciju da ne nađe liječnika koji posti obratiti će se ljekaru koji zna šta je to post sa islamskog stanovišta. Mjerodavno je mišljenje liječnika muslimana u takvim situacijama. Ako postač ne bi poslušao ljekara i umre, počinio je grijeh i umro je sa tim grijehom.
 3.Borba sa neprijateljem. Ako je postač na ratištu dozvoljeno mu je prije bitke se omrsti kako bi fizički bio jači  i pripravniji za borbu.
 4.Trudnoća i dojenje djeteta. Ako se trudnica ili majka dojilja boji za vlastito ili zdravlje djeteta kojeg nosi, odnosno, doji ima pravo da se mrsi u danima Ramazana.
 5.Staračka iznemoglost. Stare osobekoje ne mogu izdržati post, također mogu u danima Ramazana mrsiti.
 6.Preopterećenost glađu i žeđu. Ovakve situacije u kojima postač može biti doveden su opravdani razlozi za mršenje, s  tim da se ovdje misli na stavrnu, objektivnu glad i žeđ koje mogu dovesti do uništenja zdravlja pa i života. Očuvanje života je jedna od pet zaštičenih vrijednosti u islamu.
 7.Težak rad. Pod teškim radom se misli na takav posao ili rad za takvom mašinom koji direktno utječe na zdravlje radnika, u ovom slučaju, postača, kada je neophodno u toku rada konzumiranje veliki hkoličina tečnosti, kao što su rad uz velike temperature i sl.
 
Potrebno je naglasiti, da ove kategorije lica imaju obavezu da propuštene dane Ramazana naposte, propušteni dan za dan postiti, kada im se stanje ili situacija promijeni, pa se musafir vrati kući, bolesnik ozdravi, trudnica se porodi i tako dalje. Međutim, neka od navedenih stanja postaju trajna i nema izgleda da će se  ikada  promijeniti. U takvoj situaciji, recimo,  starija iznemogla osoba nema nade da će joj se zdravlje ili kuvet vratiti.
 
Vratimo se našem naslovu. Fidja nije post, niti spada u neku vrsta posta, ali jeste vezana za post. Post je jedinstven i pravnici ga definišu onako kako smo još u našim mektebima naučili: Post jeste ustezanje od jela, pića, i seksualnog odnosa u periodu od kraja sehura, koji se završava pojavom zore, do nastupa akšamskog vakta.
 
Jezički fidja znači iskup, otkup i žrtva. Stoga je fidja otkup za nemogućnost posta mjeseca Ramazana. Ujedno, fidja u značenju žrtve prestavlja materijalnu žrtvu kao nadomjestak već pomenute nemogućnosti. S druge strane,  fidja je žrtva koju određene kategorije lica plaćaju kako bi i pored teškog fizičkog stanja u koje ih ih je stavio Allah, dželle šanuhu, dali svoju žrtvu i time bili dio Ummeta, učesnici u blagodatima Ramazana.
 
Fidju mogu platiti dvije kategorije lica: stare iznemogle osobe i trajni bolesnici koji boluju od takve vrste bolesti čije liječenje, odnosno, terapija ih sprečava da poste, odnosno riječ je o bolesti koja je takva da nevezano o terapiji sama po sebi onemogućava da takvo lice posti.
 
U oba navedena slučaja osnovni princip jeste trajnost dotičnog stanja. Prema tome, staračka iznemoglost se ne može odrediti godinama. Svjedoci smo osamdesetogodišnjaka ili devedesotogodišnjaka, doduše ovim tempom života ovih druge rijeđe, koji post lakše podnose nego drugi koji se nalaze u životnoj snazi. Godine nisu određujući momenat već iznemoglost kojoj su  stare osobe sklone i koji idu putem ili zakonom kojeg je Allah, dželle šanuhu, postavio ljudima.. Takva lica su izgubila nadu da će im se njihovo stanje poboljšati.
 
Kada je riječ o bolesti, susrećemo se većim probemom u smislu različitosti bolesti i slučajeva.  Ni ovdje godine nisu presudne, ali za razliku od prethodnog slučaja gdje je navedeno da se radi o starijim licima, u ovom slučaju vrsta i karakter bolesti jeste presudan momenat. Trajnu bolest najčešće dobiju starije osobe, ali tu naprosto ne postoji pravilo. Trajnu bolest koja sperčava takvog bolesnika da posti može dobiti ili oboliti i mladić u cvijetu svoje mladosti, pa i prije. Sasvim je moguće da mladić u svojoj dvadesetoj godini ne posti mjesec Ramazan iz šerijatski opravdanog razloga jer je obolio od trajne bolesti koja ga sprečava da posti.  Koje su to bolesti? Već smo rekli da to nije pitanje na koje daju odgovor šerijatski pravnici, iako se neke poznate bolesti navode kao primjeri. Šerijatski pravnici postavljaju principe, koje smo već istakli. To su trajnost, odnosno, da nema nade u njeno izlječenje, i da ga takva vrsta bolesti sprečava da posti, bilo da je riječ o terapiji koju mora uzimati, bilo da sama bolest sprečava izvršavanje posta. U takvim slučajevima se treba konsultovati sa ljekarom koji ne samo da zna vrste bolesti i njihovo liječenje, nego i konkretnog pacijenta, jer jedan te isti lijek ne odgovara svakom bolesniku iako je riječ o „istoj” bolesti. Pored toga, kako smo istakli, liječnik zna propise posta i sam je musliman.
 
Sve pravne škole se slažu o obavezi davanje fidje u gore spomenuta dva slučaja. Za razliku od naše hanefijske pravne škole ostale dodaju još dva slučaja. Prvi se tiče trudnica i dojilja koje ne poste iz bojazni za vlastito zdravlje ili zdravlje svoga poloda, odnosno, djeteta. Prema malikijskoj, šafijskoj i hanbelijskoj pravnoj školi, ako trudnice i dojilje prekidaju post Ramazana iz bojazni za svoj plod ili dojenče treba pored napaštanja propuštenih dana da daju i fidju. Ako, pak, to čine iz straha za vlastito zdravlje onda će te dane samo napostiti, bez davanja fidje. Ovi pravnici smatraju da trudnice i dojilje, također, ulaze u opće značenje kura’nskog ajeta o fidji u kome se kaže: „A oni koji ga jedva podnose, dužnost je da daju fidju…” Dr. Vehb Ez-Zuhajli  u svome djelu El-fiqhu’l-islamijju ve edilletuhu smatra da su stavovi ovih pravnih škola argumentiraniji i on odabire ovaj stav kao ispravniji. Drugi slučaj, kojeg također navode sve tri spomenute škole, odnosi se na sve kategorije lica koji nisu napostili propuštene dane, a već je došao novi Ramazan, te treba da daju fidju uz obavezno napaštanje tih dana sada već od prošlog Ramazana. Nema davanja fidje već samo napaštanje u slučaju ako je postojala objektivna spriječenost da se u toku proteklih jedanaest mjeseci izvrši napaštanje. Prema tome, po njima ako napaštanje nije izvršeno zbog lijenosti ili nemara, a došao je novi Ramazan treba uz napaštanje dati i fidju. Hanefijski pravnici ne uvjetuju ovaj zadnji slučaj jer u ajetu „A oni koji su od vas bolesni ili na putu, isti broj dana da naposte”, nigdje nije precizirano vrijeme napaštanja, iako svi pravnici kažu da je svakako bolje to učiniti što prije, jer je riječ o obaveznom dugu. Ovaj stav pravnika drugih mezheba ističemo da bi se shvatila ozbiljnost i pravni tretman napaštanja propuštenih dana Ramazana ali i  fidje.
 
Ako se obratimo naročito na starija djela iz fikha o tome na koji način i šta dati kao fidju vidjet ćemo da se mjere izražavaju u određenim kategorijama pšenice. Danas  ulema kaže se fidja isplaćuje sa proračunom jednodevne hrane koju dotična osoba jede. Prema tome, visina fidje, ako je pretvaramo u novac, zavisi od ličnog standarda. Pa, ako se više ulaže u ishranu i time više troši i visina fidje je veća. Nije dozvoljeno, kao što ima slučajeva, da  takvo lice živi u Švicarskoj ili negdje drugdje u svijetu, a fidju preračunava po nekom standardu u BiH. Fidju naravno može dati i nekome u BiH, ali određivanje visine fidje se vrši prema ulaganjima u ishranu u zemlji u kojoj se živi. Za svaki dan treba nahraniti jednog siromaha ili mu dati protuvrijednost. To znači, da ako je Ramazan bio trideset dana da se za svaki propušteni dan ili nahrani siromah ili mu se da protuvrijednost u novcu. Međutim, ako dijete zna da mu umrli roditelj za svoga života nije dao fidju, treba da da fidju za svoga umrloga,
 
Kome dati fidju je posljednje pitanje o kojem  želimo nešto kazati. Allah, dželle šanuhu, u predmetnom ajetu kaže da se fidja daje miskinu. Već smo naprijed rekli, pokušavajući dati uobičajeni prijevod ovog termina, siromah, dok se naš prevodilac opredijelio za termin nevoljnik što je možda bliži prijevod. Potrebno je uložiti maksimalan trud da se fidje da u „prave ruke”. Recimo, ako se radi o mlađem čovjeku koji ne radi i koji je u fizičkoj snazi, njemu se ne daje jer neće da radi. Ako, pak, isti radi ali mu njegova plaća nije dovoljna da zadovolji minimum ličnih i porodičnih potreba njemu se može dati fidja.
 
Završavamo ovo pisanje sa zadnjim dijelom 184. ajeta iz sure Bekare u kojem Allah, dželle šanuhu, kaže da nam  je bolje da postimo. Prije toga, naveo je neke od kategorija koje smo u radu tretirali. Tako musafir ima šerijatsko opravdanje da neposti, ali mu je bolje postiti, jer je dan Ramazana nenadnodiv nikada više u životu, a sam post u drugim mjesecima jeste. Naš, sljedeći susret sa ramazanskim danom je na Sudnjem Danu.
 



Copyright ® 1999-2014 Begic.dk  
Begic.dk